Oscar Wilde, irski je dramski pisac, koji je živio od 1854. do 1900. godine. Roman „Slika Doriana Graya", njegovo je najpoznatije djelo, pisano u prozi. Komedija „Važno je zvati se Ernest“, premijerno je izvedena u Londonu 1895. godine, a svome je autoru osigurala svjetsku slavu. U Gradskom kazalištu Komedija, predstavu je režirao Ivan Plazibat, dok ansambl čine: Ronald Žlabur, Filip Juričić, Ana Magud, Mila Elegović, Nina Kaić Madić, Vanja Ćirić, Adnan Prohić i Dražen Bratulić. 

 U ovoj duhovitoj predstavi, glavna su mjesta radnje kavana dobroćudnog gospona Rudija, zaljubljenika u kavu i kladionica šjora Bepa, u kojoj se novac ponekad dobiva, no još se češće gubi. U središtu su ove predstave još i mladi nogometaš Marko Angelek, zatim estradni menadžer Tarik, za kojega se kasnije ispostavi da je promijenio identitet, što otkriva njegova supruga, trgovačka putnica Jasmila koja ga pronalazi u Zagrebu, nakon proputovanja po cijeloj Bosni i Hercegovini. Estradna umjetnica, zaljubljena je, i zaručena za svoga menadžera, pa se nemalo iznenadi, shvativši da je oženjen. Što se tiče likova, izdvojila bih još i kći poznatoga estetskog kirurga, opsjednutu izgledom i prisutnošću na društvenim mrežama, a tu je i jedan znatiželjni novinar, koji razgovara sa Samantom, estradnom umjetnicom iz Kaštel Gomilice, ne bi li napisao dobar članak za svoj portal. Uglavnom, gospon Rudi, vlasnik kavane, svakome nastoji pomoći, smatrajući da kavica može riješiti sve probleme.

 Komedija je to, dramaturga Milana Grgića o muško-ženskim odnosima i odnosima roditelja i djece.

Majka i otac, Ana i Pjer imaju dvoje odrasle djece, Nicolasa i Saru. Glavna je okosnica radnje, u ovoj predstavi, ljubav majke prema sinu, no ne bi ovo bila odlična predstava da ta ljubav nije pretjerana i čini mi se, patološka. Ušavši u kazališnu dvoranu, zapitala sam se, zašto je Ana, glavni ženski lik predstave već na pozornici. Ubrzo sam shvatila da se radi o naznakama karakterizacije lika, glumica je malo sjedila, malo ubrzano hodala scenom, sve kako bi dočarala nervozu svojega lika. Ana, ne samo da pokušava telefonom i stalnim pozivima na ručak kontrolirati život svoga sina i njegove djevojke, nego i sumnja u vjernost supruga Pjera koji vrlo često, kao izliku za izbivanje iz kuće koristi odlazak na poslovni seminar. Anin je problem, zapravo u tome što gotovo uvijek ostane sama, pa tako s vremenom postane i usamljena žena.

Premijera drame „Nebeski svod“, britanske dramatičarke Lucy Kirkwood, održana je 12. travnja 2024. godine. Pogledala sam je u srijedu, 8. svibnja 2024. Redateljica je predstave Marina Pejnović, a u njoj nastupa trinaest glumica ansambla zagrebačkoga HNK-a. U pitanju je parafraza filma "Dvanaest gnjevnih ljudi" u ženskoj inačici, vježbe iz demokracije. Radnja se odvija u 1759. godini, a Zemlja očekuje dolazak Halleyjeva kometa.

(V. Majer – K. Golik – R. Medvešek)

Korona vrijeme svima nam je omogućilo raditi stvari koje nam možda nikada prije ne bi pale na pamet. Tako dođoh na ideju "kazališta u doba u doba korone" i praćenja ostalih izvedbenih umjetnosti, u 31 sliku i mnogo više teksta. U gotovo dva mjeseca, a protegla se već korona i na godinu i pol dana, pogledala sam 57 predstava i 8 kazališnih monologa, tome bih pridodala isječke i najave starijih predstava GDK Gavella, od kojih sam neke pogledala tijekom srednjoškolskog obrazovanja, neke nažalost nisam stigla, a obećala sam popis:

Predstava koju se svakako isplati pogledati.