Slavenka Drakulić, rođena je u Rijeci, 1949. godine.
U književnim se tekstovima bavi bolešću, ženskim tijelom i traumom, a u publicističkim ratom i postkomunizmom.
Prvi je prilog feminizmu u Hrvatskoj, publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), a objavila je i romane: Mramorna koža, Kao da me nema, Božanska glad, Hologrami straha, Optužena i Frida ili o boli. Danas živi na relaciji Švedska-Hrvatska.
Roman, napisan na temelju zapisa iz bilježnice Dore Maar, koju je, navodno pronašla autorica.
Poznata slikarica i fotografkinja, u prvome je licu pisala o svom odnosu s Pablom Picassom, talentiranim slikarom, kojemu je, sve što ga okružuje moglo biti inspiracijom za stvaralaštvo. Tako mu, nažalost ni žene nisu značile ništa posebno, moglo bi se reći da ih je koristio kao svoje muze (volio ih je portretirati), a kada mu više nisu bile potrebne, samo bi ih odbacio.
U književnom ćete tekstu primijetiti da se Picasso, prema svima (ne samo prema ženama) ponašao, kao prema običnim objektima. Dora Maar i Pablo Picasso, većinom su se družili s nadrealističkim umjetnicima. U svojim je bilješkama, poznata fotografkinja, pjesnikinja i slikarica opisala i odnos sa svojim roditeljima, kako tužne, tako i sretne trenutke u životu.
Bila je hrvatskoga porijekla (taj je podatak naveden u romanu).
Ovaj roman, sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, pogotovo mislim na čitateljice!