Slavenka Drakulić, napisala je izvrstan roman o Meksičkoj slikarici Fridi Kahlo, koja je u četrdeset i sedam godina života preživjela trideset i dvije operacije, jer joj je bila smrskana noga, uništena kralježnica, a utrobu joj je probola željezna šipka. Unatoč svim razočaranjima, pretrpljenoj fizičkoj boli, ovisnosti o krevetu, jer, Frida je bila sva u gipsu i korzetima, ipak je, zahvaljujući slikarstvu uspjela živjeti relativno ispunjen život.
Tješilo ju je upravo slikanje svih svojih patnji.
Čitajući ovaj fantastičan, a istovremeno tužan roman, možda ćete i zaplakati nad Fridinim problemima i sudbinom, ali vrijedi shvatiti da se sa svim nedaćama, na ljubavnom i fizičkom planu, do neke prijelomne točke u životu ipak može živjeti i izdržati svaka bol. Frida Kahlo, ipak je u jednom trenutku shvatila da joj se ne isplati čekati smrt da dođe sama.
Slavenka Drakulić, književnica je koja je također doživjela neka traumatična iskustva, stoga joj je baš Frida Kahlo bila inspiracija za pisanje romana koji je napisan jezikom boli i jezikom ljubavi. Čitatelji će, nadam se uvidjeti da u životu uvijek treba pronaći neki smisao, te da se čovjek najbolje osjeća u zdravomu i neograničenom tijelu, pa i duhu!
