Radnja ovoga romana smještena je u Prag od 1903. do 1924. i u Tel Aviv 1953. godine. Radi se o toploj i emotivnoj priči koja tematizira i opisuje živote i prijateljstvo dvojice pisaca, Maxa Broda i Franza Kafke.
Roman se sastoji od dvaju dijelova.
Kafkini su se roditelji zvali Julija i Herman, a njegov prijatelj Max, bio je svjestan toga da je u njihovu kuću uvijek dobro došao, ali jednom se prilikom zaljubio u Kafkinu majku Juliju, no s vremenom su se prestali družiti što je jako pogodilo Maxa Broda. Čitajući retke, u tome dijelu romana, moram priznati da mi se taj odnos Maxa Broda i Kafkine majke nije svidio i nisam ga odobravala. Nakon smrti Franza Kafke od posljedica tuberkuloze, 3. lipnja 1924. godine, njegov prijatelj, također književnik pokušava objaviti i urediti njegove romane, čime ne poštuje Kafkinu posljednju želju da se njegova djela spale. Nije mi se svidjelo ni to što je na kraju romana Max Brod bacio u vatru i tako uništio Milenina pisma, a ona je bila jedna od žena koju je Kafka, prije spisateljice Dore Diamant jako volio.
Neki su biografski detalji o spomenutim dvama piscima izneseni na neobičan način.
Ako ne volite književne tekstove sa životopisnim elementima stvarnih osoba, ne morate pročitati roman, ali ako vas zanima dinamika prijateljskih, obiteljskih i ljubavnih odnosa, u jeku Prvoga svjetskoga rata, a i godinama kasnije, dohvatite u ruke i ovo štivo!
