Slučaj vlastite pogibelji, autora Kristiana Novaka, detektivski je roman pisan hibridno, proznim tekstom i dijalozima likova koji nalikuju scenariju za film ili kazališnu predstavu. Mjesto je radnje Međimurje, a slučaj koji je autora potaknuo na pisanje, bio je medijski aktualan i popraćen prije petnaestak godina. Glavna je okosnica radnje ovoga romana istraživanje slučaja samoubojstva mladoga policajca. U proznome dijelu romana, slučaj policajčeva samoubojstva, sa svojim učenicima komentira mlada profesorica Hrvatskoga jezika koja, osim nastave u Srednjoj školi vodi i dramsku skupinu. Kada mlada nastavnica, u raspravu o slučaju policajčeve pogibelji uključi i svoje učenike, to ne nailazi na „plodno tlo“, jer umjesto podrške svoje obitelji i škole u kojoj radi, nastavnica dobiva oštre sankcije. U dijelu romana koji podsjeća na filmski scenarij, istraga policajčeva ubojstva zanima njegovu obitelj koja vjeruje da je ubijen, jer se potencijalno nekome zamjerio. Likove u romanu najviše pogađa nepravda.
Radnja romana „Slučaj vlastite pogibelji, zapravo propituje rad državnih institucija (školstva, policije i pravosuđa), istovremeno stavljajući u prvi plan, danas vrlo popularno „guranje problema pod tepih“. Upravo mi se zbog toga i sviđa ovaj roman, a preporučila bih ga za čitanje svim generacijama. Žalosno je što se, na državnoj i društvenoj razini, uvijek zataškavaju sve važne stvari i problemi, sve dok se ne nagomilaju, a potom ih počnemo rješavati, i to najprije probleme koji već budu u zastari.
Iskreno se nadam da ćete uživati u čitanju i pročitati roman u što većem broju!
