Roman autorice Ivane Šojat tematizira katarzičnu i potresnu priču o trojici učenika osmoga razreda Osnovne škole. Priča je to, koju pratimo iz perspektive glavnoga lika, Marijana. Naime, Marijan se sa dvojicom svojih prijatelja upušta u konzumaciju sinestetskih droga /osvježivača. Stoga, na početku romana doznajemo da je glavni lik doveden u bolnicu, gdje razgovara s psihijatrom Robertom. Marijanova je majka ostavila obitelj, tako da njegov otac i on žive sami. Pozadina je priče u tome što Marijan ima traumu koja je nastala, jer često, sjedeći na podu svoje sobe mora slušati svoje roditelje kako se svađaju. Sonja, Marijanova majka pritom često upućuje vrlo ružne riječi njegovu ocu. Kada Marijan završi u bolnici, njegova se majka oštro protivi tome da joj sin tamo i ostane, jer misli samo o tome što bi ljudi govorili, ako saznaju za taj slučaj. S druge strane, Marijanov otac i psihijatar Robert pokušavaju je umiriti, govoreći joj da bi bilo najpametnije da Marijan tjedan dana ostane na promatranju. Majka ga ipak, ljutito odvodi svojoj kući, ali nakon što se on tijekom noći iskrade i sa prijateljima Cikijem i Dabom (Daliborom) odlazi „puštati zmajeve“, Marijan, ali i njegovi prijatelji završavaju u bolnici, gdje se nalaze tjedan dana. Prije svih tih događaja, Marijanova majka poziva u goste prijateljicu i njezina sina, kako bi natjerala svoje dijete da se uvjeri kako postoje i „normalna djeca“.
Ovaj je roman koristan i preporučila bih ga za čitanje, pogotovo mladima. Ukazuje na opasnost konzumiranja sinestetskih droga, a i takvi su slučajevi bili zastupljeni u medijima, zato što su se odvijali u Osijeku i Zagrebu. Kao negativnu stranu romana, istaknula bih činjenicu da još uvijek postoje zadrti ljudi, poput Sonje kojima je jedino važno mišljenje drugih o vlastitim problemima, pri čemu zanemaruju stvarne probleme i patnje svojih bližnjih.
Uživajte u čitanju!
